Galerija

Zašto koristim slike sa engleskim tekstom?

Možda ste primijetili da u skoro svim svojim tekstovima koristim engleske grafike umijesto one na našem jeziku. Dapače, ovaj tekst namijerno kanim pisati na hrvatskoj varijanti srpskohrvatskog jezika. U tome neću biti sasvim uspiješan, jer to mi nije maternji dijalekt, ali ću se najbolje potruditi da u tome uspijem. Govorio sam više puta o tome da se osobni primijer daleko više cijeni nego stotine teorija. A kako sam ja za spajanje, a ne za razdvajanje, ako ovaj tekst nekoga iziritira, biti će mi osobito zadovoljstvo izgubiti tavkog čitatelja. Nadam se da ću za svakog takvog što izgubim dobiti deset novih koje ovaj pristup jako privlači.

Naime, ja govorim nekoliko svijetskih jezika osim srpskohrvatskoga, koji je sve drugo no svijetski jezik, i koristim se u svom razmišljanju i pisanju svim tim jezicima. U informatiku sam ušao kada još nije ni postojala YU tipkovnica, već isključivo američka ili njemačka na balkanskom tržištu, tako da sam naučio tipkanje na američkom standardu. Nikada nakon toga nisam poželio mijenjati. Čak i sada tipkam na američkoj, dakle bez naših akcentiranih znakova, već znam na pamet gdje se oni nalaze na zagradama. Grafiku na engleskom jeziku koristim, zato što vrijeme koje trošim na Internetu je 95% na tom jeziku. Ne zato što je to superioran jezik, ili zato što imam kompleks malih beznačajnih naroda, već zato što je to objektivno jezik 21. stoljeća. Kao što je to bio latinski u srednjem vijeku. Jako je lako doći do tog materijala, a meni je cilj biti učinkovit, a ne želim zadovoljavati nekakva prosta provincijska očekivanja prožeta mržnjom i propagandom razdvojenih malih ljudi.

Bez riječi

Bez riječi

Ako vas je sve ovo malo šokiralo, a nadam se da je, to je dobro. Skidanje mentalne paučine je uvijek zdravo. Vijerujte mi, nije ni meni bilo lako prisiliti se, ali sam to učinio zbog primijera. Žao mi je što nisam bolji u tome, činio bih to češće. Ne zato što bih se poželio udvarati ovome ili onome, već zato što je mnogo toga, a ponajviše ovaj vraški jezik simbol naših razdora. Gospodarstvo, trgovina, spajanje, razumijevanje, razgovor, to je ono što nam treba. Ja ne dozvoljavam da između mene i drugih stalno visi slika jama i nesretne povijesti. Naravno da povijesničari sa svih strana moraju jednom odmrsiti taj čvor ko je i za šta kriv, ali dok to čekamo, moramo živijeti. Oni koji kane biti pošteni i ne primijenivati silu, prihvatiti ćemo oberučke, a ostale moramo izopćiti. Ko u meni vidi samo sunarodnika srebreničkih ubojica, s time ja nemam namijeru razgovarati. Isto tako, ko na drugoj strani vidi samo sunarodnika jasenovačkih dželata, taj će ostati socijalno hendikepiran i izgubitće mogućnost uspostavljanja novih dobrosusjedskih odnosa.

Niko na državnim vrhovima u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji već dvadeset godina nakon rata ne čini ništa osobito da realno pomiri i spoji pokidano, sve je to mlohavo, licemijerno i kada se i dogodi, to je samo zato što Europa nekog političara na to prisili. Vidi se da nema ni iskrenosti, ni plana, ni želje. Gospodo, to ne ide tako. Bolji život vam neće pasti s neba. Svatko mora priznati svoje grijehe što prije, bez toga nema budućnosti. Ako to nitko nikada ne učini, Balkan je osuđen na izolaciju. Posijetio sam Zagreb prije nekoliko tjedana, i ne mogu vam sakriti okretanje sa nelagodom prolaznika na cesti ili u prodavaonici kada bi čuli moju čistu ekavicu dok sam komunicirao na javnim mijestima. Ništa to ne valja dragi moji Zagrepčani, ništa to ne valja dragi moji Beograđani. Daleko smo mi od cilja. Ja ne kažem da sve ljude treba voliti ili poštivati, ja sam prvi koji koristi ismijavanje religioznih, ali molim vas lijepo u 21. stoljeću, dijeljenje na nacije, moš misliti. Svijet se mora dijeliti na nasilnike i na mirne ljude, na racionalne i iracionalne, ali nacija, to je umijetna tvorevina naših vladara.

Ako želite da odslušate, prilog počinje na 54 min 55 sek

Advertisements